Kritika sve više dobija na značaju kao memorijska disciplina. Kad pogledate sve teorije pamćenja, onda ćete vidjeti da se kritika slaže u kulturu kao diskurzivnu mrežu i da dobija ulogu memorijskog kulturološkog arhiva… Takva Vujanovićeva kritika je, onda, kulturološki arhiv. Ne samo da je piše renesansni kritičar nego je piše kritičar koji je svjestan da… Continue reading Kritika kao kulturološki arhiv
Grimizna ogrlica – Teatarska baština BiH: Portreti glumaca
Petnaest portreta, petnaest umjetničkih istina, kazanih jezikom glumca, jeste sadržaj ove knjige. Njena je ambicija: nadvladati tragički usud koji prati glumca da traje onoliko koliko traje sam čin stvaranja teatarske igre. Sebi u zadatak smo stavili oživljavanje pojedinih glumačkih individualnosti koje su najviše pridonijele razvoju teatarske umjetnosti kod nas, sagledati dimenzije njihovog osobnog stvaralačkog agona… Continue reading Grimizna ogrlica – Teatarska baština BiH: Portreti glumaca
Umjetnost jača od zaborava
Antonija Šimić (Sarajevo, 1929 - Sarajevo, 1961) Na rubu dalekih, još dječačkih sjećanja, formiranih u vrijeme prvih odlazaka u kazalište, iskrsava preda mnom, poput bljeska sunčeva zraka, jedan lik zrele mladosti, žustrog, ali ritmički uravnotežena hoda, s blagim zakretanjem tijela na jednu ili drugu stranu pri svakom koraku, glava se kočoperila na nešto izduženu vratu… Continue reading Umjetnost jača od zaborava
Za svojom zvijezdom
Boris Smoje (Split, 1920 - Sarajevo, 1973) Smrt je uvijek iznenađujuća. Smrt Borisa Smoja bila je šokantna. Bio je tek zakoračio u šesto desetljeće, ali ga je njegovo djelo smjestilo u nezaborav. I ovaj naš zapis jeste jedan veliki memento. Iako je već do neukusa istrošena misao o tome da život piše romane, čini se… Continue reading Za svojom zvijezdom
Glumačka sudbina
Elka Macol (Solkano, Istra, 1908 - Travnik, 1973) Gledam, na fotografiji iz 1934. godine, lik mlade djevojke začudne ljepote: ovalno lice, nabreklo od jedrine, praksitelovski izvajanih očiju, senzualnih usta, visoka čela i nosa koji je sve to dovodio do čudesne uravnoteženosti i mira. Pogled, nešto podignut iznad obzora, žari se nekom zapitanošću punom iščekivanja. Lik… Continue reading Glumačka sudbina
Scenska uvjerljivost
Fran Novaković (Zagreb, 1889 - Beograd, 1957) S osvitom XX stoljeća započela je jedna od najplodonosnijih stvaralačkih karijera jednoga dramskog umjetnika na ovim južnoslavenskim prostorima – glumačka karijera Frana Novakovića. On je jedan od rijetkih glumaca o kojemu je dosta pisano (svakako, nikad dovoljno) i izricani sudovi više nego, možda, i o jednom drugom glumcu.… Continue reading Scenska uvjerljivost
Ustrajnost kao veličina
Jolanda Đačić (Konjic, 1906 - Sarajevo, 1985) Biće joj je bilo satkano od gracioznosti i blagoga nanosa prkosa svojstvenog ljudima sa urođenom samosvijesti i prenaglašenom inteligencijom (što je njezinoj ljepoti davalo osebujnu draž). Bila je obdarena sklonošću za glazbu i ples i sve joj je to davalo široke mogućnosti za postizanje lijepe karijere. Ali, Jolanda… Continue reading Ustrajnost kao veličina
Duša širokih obzora
Jozo Bakotić (Sinj, 1901 - Banjaluka, 1971) Svi, koji su ga poznavali, svjedoče o jednom: imao je izraz lica beskrajne blagosti, i dušu širokih obzora, u kojoj je jedini gospodar bio duh sa svojom odredbom – duhovitošću. Te su duhovne osobitosti uvjetovale i njegov stvaralački fah – fah komičara. Na tu je stvaralačku odredbu on,… Continue reading Duša širokih obzora
Romor trajnosti: Škola primijenjenih umjetnosti 1945/46-2007/08
Osnivanje škole Godina je 1945., vrijeme oktobarsko, ali prisno, pomalo snovito, bez kiše i oblaka. Kao što zna oktobar biti u Sarajevu. U toj njegovoj svjetlini duboki ožiljci ratnih strahota bivaju još vidljiviji. Pa ipak, ljudi kao da to nisu ni primjećivali – oblagorođeni slobodom i strasno poneseni vizijom budućnosti, hodili su uzdignute glave i… Continue reading Romor trajnosti: Škola primijenjenih umjetnosti 1945/46-2007/08
Moj prijatelj pjesnik
Govorio sam nad grobnom humkom pjesnikovom. Riječi se ne sjećam, ali znam da je dan bio pun sunca blage jeseni. Grumenje zemlje je čudno dobovalo po sarkofagu. Bio je to eho posljednjeg pozdrava sa Velimirom Miloševićem. Kroz glavu su mi protjecale slike naših svakodnevnih susreta u prostoru radiotelevizijskog doma, gdje nam je počinjao radni dan.… Continue reading Moj prijatelj pjesnik
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.