Vojislav Vojo Vujanović

Kritika sve više dobija na značaju kao memorijska disciplina. Kad pogledate sve teorije pamćenja, onda ćete vidjeti da se kritika slaže u kulturu kao diskurzivnu mrežu i da dobija ulogu memorijskog kulturološkog arhiva… Takva Vujanovićeva kritika je, onda, kulturološki arhiv. Ne samo da je piše renesansni kritičar nego je piše kritičar koji je svjestan da… Continue reading Kritika kao kulturološki arhiv →

Petnaest portreta, petnaest umjetničkih istina, kazanih jezikom glumca, jeste sadržaj ove knjige. Njena je ambicija: nadvladati tragički usud koji prati glumca da traje onoliko koliko traje sam čin stvaranja teatarske igre. Sebi u zadatak smo stavili oživljavanje pojedinih glumačkih individualnosti koje su najviše pridonijele razvoju teatarske umjetnosti kod nas, sagledati dimenzije njihovog osobnog stvaralačkog agona… Continue reading Grimizna ogrlica – Teatarska baština BiH: Portreti glumaca →

Antonija Šimić (Sarajevo, 1929 - Sarajevo, 1961) Na rubu dalekih, još dječačkih sjećanja, formiranih u vrijeme prvih odlazaka u kazalište, iskrsava preda mnom, poput bljeska sunčeva zraka, jedan lik zrele mladosti, žustrog, ali ritmički uravnotežena hoda, s blagim zakretanjem tijela na jednu ili drugu stranu pri svakom koraku, glava se kočoperila na nešto izduženu vratu… Continue reading Umjetnost jača od zaborava →

Boris Smoje (Split, 1920 - Sarajevo, 1973) Smrt je uvijek iznenađujuća. Smrt Borisa Smoja bila je šokantna. Bio je tek zakoračio u šesto desetljeće, ali ga je njegovo djelo smjestilo u nezaborav. I ovaj naš zapis jeste jedan veliki memento. Iako je već do neukusa istrošena misao o tome da život piše romane, čini se… Continue reading Za svojom zvijezdom →

Elka Macol (Solkano, Istra, 1908 - Travnik, 1973) Gledam, na fotografiji iz 1934. godine, lik mlade djevojke začudne ljepote: ovalno lice, nabreklo od jedrine, praksitelovski izvajanih očiju, senzualnih usta, visoka čela i nosa koji je sve to dovodio do čudesne uravnoteženosti i mira. Pogled, nešto podignut iznad obzora, žari se nekom zapitanošću punom iščekivanja. Lik… Continue reading Glumačka sudbina →

Fran Novaković (Zagreb, 1889 - Beograd, 1957) S osvitom XX stoljeća započela je jedna od najplodonosnijih stvaralačkih karijera jednoga dramskog umjetnika na ovim južnoslavenskim prostorima – glumačka karijera Frana Novakovića. On je jedan od rijetkih glumaca o kojemu je dosta pisano (svakako, nikad dovoljno) i izricani sudovi više nego, možda, i o jednom drugom glumcu.… Continue reading Scenska uvjerljivost →

Jolanda Đačić (Konjic, 1906 - Sarajevo, 1985) Biće joj je bilo satkano od gracioznosti i blagoga nanosa prkosa svojstvenog ljudima sa urođenom samosvijesti i prenaglašenom inteligencijom (što je njezinoj ljepoti davalo osebujnu draž). Bila je obdarena sklonošću za glazbu i ples i sve joj je to davalo široke mogućnosti za postizanje lijepe karijere. Ali, Jolanda… Continue reading Ustrajnost kao veličina →

Jozo Bakotić (Sinj, 1901 - Banjaluka, 1971) Svi, koji su ga poznavali, svjedoče o jednom: imao je izraz lica beskrajne blagosti, i dušu širokih obzora, u kojoj je jedini gospodar bio duh sa svojom odredbom – duhovitošću. Te su duhovne osobitosti uvjetovale i njegov stvaralački fah – fah komičara. Na tu je stvaralačku odredbu on,… Continue reading Duša širokih obzora →